Što misli francuska ljevica: U trenutku kada bi Europa morala smirivati krizu u Ukrajini ona dolijeva ulje na vatru
L'Ukraine, gouffre de la raison politique
Sjedinjene Države, a za njima
Europa, idući njihovim tragom, angažirale su se u strategiji
ukrajinskog zapleta i napetosti u odnosu na Rusiju. Kako shvatiti
uplitanje Sjedinjenih Država u ukrajinski dosje, budući da je ta
zemlja toliko daleka od njihovih granica, dok bi Europa, koja
geografski zauzima središnju poziciju, bila pozvana da bude prva
zabrinuta?
Les
Etats-Unis et l’Europe, dans leur sillage, sont engagés en Ukraine
dans une stratégie d’engrenage absurde face à la Russie. Comment
comprendre l’ingérence permanente des Etats-Unis dans le dossier
ukrainien, pourtant si éloigné de ses frontières, alors que
l’Europe directement mitoyenne est censée s’en préoccuper au
premier chef ?
Svake sedmice novi se funkcionar Sjedinjenih Država pojavi u Ukrajini da bi podržao provizornu vladu u Kijevu. A u ukrajinskoj vladi, kako je poznato, sudjeluje više neonacista i ta je činjenica bila jučer iznesena upravo u europskom parlamentu. I kakvi samo posjetioci dolaze u Ukrajinu! Šef CIA-e John Brennan je službeno posjetio Kijev 13. i 14. travnja. Nakon njega 22. travnja, došao je i potpredsjednik Sjedinjenih Država Joe Biden. A radi se o potpuno proizvoljnoj političkoj aktivnosti.
Chaque
semaine un nouveau dirigeant états-unien se déplace pour soutenir
le gouvernement provisoire de Kiev auquel participent, comme on le
sait, plusieurs néo-nazis hier dénoncés par le Parlement européen
lui même. Et quels visiteurs ! Le directeur de la CIA, John Brennan,
était ainsi en voyage officiel à Kiev les 12 et 13 avril. Il a été
suivi le 22 avril par le vice-président des Etats-Unis, Joe Biden.
Cet activisme est délibéré.
Ne postoji nikakav međunarodni legitimitet niti ima bilo kakvih legitimnih interesa SAD-a u tom kraju svijeta. Sjedinjene Države tako postižu izvjestan žaljenja vrijedan scenarij Hladnog rata bez ikakvog racionalnog objektiva ili cilja. Ta se aktivnost SAD-a jasno i izravno upisuje u pravac njihove strategije koja ima namjeru učiniti članicama NATO pakta sve bivše zemlje Istočnog bloka. To je u potpunoj suprotnosti sa Sjevero-Atlantskim Ugovorom (odnoosno s njegovim osnivačkim traktatom). SAD su tu aktivnost započele 1999. sa Mađarskom, potom sa Poljskom i sa Češkom republikom, a nastavile su 2004. sa Bugarskom, Rumunjskom, Slovačkom i sa tri baltičke zemlje, koje se nalaze direktno uz rusku granicu.
Il
ne résulte d’aucune légalité internationale ni d’aucun intérêt
légitime des USA dans cette zone. Les USA rejouent ainsi un
lamentable scénario de guerre froide sans objet ni but d’action
rationnels. Il s’inscrit dans la droite ligne de leur stratégie
pour faire adhérer à l’OTAN tous les anciens pays du bloc de
l’Est, en totale contradiction avec la lettre du Traité de
l’Atlantique Nord. Cela
a commencé en 1999 avec l’adhésion de la Hongrie, de la Pologne
et de la République tchèque. Cela a continué avec l’adhésion en
2004 de la Bulgarie, la Roumanie, la Slovaquie, la Slovénie et les
trois pays baltes directement à la frontière russe.
Proces je nastavljen
2009. s pristupanjem Hrvatske i Albanije. Projekt ulaska Ukrajine u
Atlantski pakt, koji je nova vlada u Kijevu predložila ukrajinskom
parlamentu, ima za cilj dovršenje ovog plana Sjedinjenih Država. On
je očito usmjeren protiv Rusije. Zašto? Zbog čega Rusija stiče
status neprijatelja? I gdje tu Europa može imati bilo kakav interes?
A gdje je tu interes Francuske? Govore nam "to je zbog Putinovog
režima"? Treba se upitati zašto? Ali hajde, neka tako bude. U
tom slučaju, što ćemo s režimima kao u Saudijskoj Arabiji ili u
Kataru i ne znam sa koliko još sličnih režima, koji se neprestano
maze? Pa ukoliko se Rusiju tretira kao neprijatelja, čemu se onda
čuditi, što ona reagira i ponovo se ponaša tako, da uspostavlja
odnose snaga onako kako joj to nameću Sjedinjene Države? Ovo što
navodim ne odnosi se na legitimitet akcija, nego na logiku. Tko bi
mogao povjerovati, da će Rusija pustiti da je napadaju, a da neće
ništa uraditi, da natjera na povlačenje napadača, kojeg ona uopće
nije željela?
Cela s’est poursuivi en 2009
avec l’adhésion de la Croatie et de l’Albanie. Le projet
d’adhésion de l’Ukraine à l’OTAN soumis au Parlement
ukrainien par le nouveau pouvoir de Kiev vise à parachever ce plan
états-unien. Il est clairement dirigé contre la Russie. Pourquoi ?
Pourquoi la Russie prend–elle ce statut d’adversaire ? Où est
l’intérêt européen dans cette affaire ? Et l’intérêt
français ? On nous dit « la cause c‘est le régime Poutine ». Je
me demande bien pourquoi. Mais admettons. Dans ce cas, que dire de
l’Arabie saoudite, du Qatar et de je ne sais combien de régimes de
cette sorte que les mêmes cajolent sans trêve ? Et si la Russie est
traitée en adversaire, comment s’étonner qu’elle réagisse et
utilise toutes les situations pour rétablir le rapport de force que
lui imposent les Etats-Unis ? Ce que je dis là ne comporte pas
d’appréciation sur la légitimité de l’action mais sur sa
logique. Qui pouvait croire que la Russie se laisserait agresser sans
rien faire pour faire reculer un adversaire qu’elle n’a pas
souhaité ?
U trenutku u kojem bi Europa morala biti u toj eskalaciji sukoba snaga smirivanja, ona se još trudi dolijevati ulje na vatru. Ona je to učinila i prošlog tjedna, kad je Savjet ministara vanjskih poslova 28 zemalja navalio na Rusiju sa zahtjevom da povuče vlastite trupe s ukrajinske granice.
Alors
qu’elle devrait être une force d’apaisement dans cette escalade,
l’Europe met de l’huile sur le feu.
Elle l’a encore fait la semaine dernière, lorsque le Conseil des
ministres des Affaires étrangères des 28 a sommé la Russie de
retirer ses troupes stationnées à la frontière avec l’Ukraine.
Kako Europa misli upravljati pokretima ruske armije na njenom vlastitom teritoriju? Zašto Europu, suprotno tome, ne zabrinjava sumnjiva prisutnost vojnika iz Sjedinjenih Država, koji pripadaju privatnim firmama kao DynCorp i Greyston United i koji uopće ne znaju ni ruski ni ukrajinski, a ipak nose ukrajinsku uniformu? Zašto se Europa ne zabrine što je najveći broj žrtava ubijenih u sukobima, koji su trajali deset dana, upravo iz redova pro-ruskih boraca? Zašto ona ne prijavi integriranje u uniforme ukrajinske vojske paravojnih formacija ultra-nacionalista iz Desnog Sektora? Zbog čega se ona ne pobuni što su vlasti u Kijevu pozvale na mobilizaciju učenika vojnih lica (u dobi od 15 do 18 godina), kad se EU redovito skandalizira i optužuje učešće u ratovima djece-vojnika?
Comment l’Europe peut-elle
ainsi prétendre régenter le déploiement de l’armée russe sur
son propre territoire ? Pourquoi l’Europe n’enquête-t-elle pas,
à l’inverse, sur la présence suspectée en Ukraine de soldats des
sociétés militaires privées états-uniennes DynCOrp et Greystone
Limited, ne parlant ni le russe ni l’ukrainien, mais en uniforme
ukrainien ? Pourquoi ne s’alarme-t-elle pas que l’essentiel des
victimes tuées dans les heurts des dix derniers jours soient des
militants pro-russes ? Pourquoi ne dénonce-t-elle pas l’intégration
sous uniforme ukrainien des milices ultra-nationalistes de Pravyi
Sektor ? Pourquoi ne s’émeut-elle pas que des membres du pouvoir
de Kiev appellent à mobiliser les cadets des lycées militaires
(entre 15 et 18 ans) alors que l’UE est d’habitude si prompte à
dénoncer les enfants soldats ?
Zbog čega se ta Europska
Unija nimalo ne čudi kad cijeli dijelovi ukrajinske armije (kao što
su padobranci i snage na blindiranim vozilima, kojima se odnedavna
pridružila i mornarica, odbijaju priznati podređenost kijevskoj
vladi) više vole dezertirati, nego u krvi gušiti pro-ruske
manifestacije? Umjesto toga Europski Parlament je i 17. travnja
izglasao štetnu rezoluciju "kojom se mole kako Vijeće Europe i
Europska komisija da se smjesta pomogne kijevskoj vladi". Ta je
vlada sastavljena, kako je poznato, od neonacista, članova Svobode.
Podsjećam da se radi o onom istom Parlamentu, koji nedavno
pozivao"demokratske partije i sve one koji sjede u Ukrajinskom
parlamentu da se nikako ne udružuju sa Svobodom i da ni u kom
slučaju ne ulaze s njom u koaliciju"!
Pourquoi ne s’étonne-t-elle
pas que des unités entières de l’armée ukrainienne (des unités
parachutistes et blindées s’ajoutant désormais aux unités
marines refusant l’autorité du gouvernement de Kiev) préfèrent
déserter plutôt que de réprimer dans le sang les manifestations
pro-russes ? Au lieu de ça, le Parlement européen a encore voté le
17 avril une résolution nuisible qui « prie instamment le Conseil
et la Commission d’aider le gouvernement de Kiev ». Ce
gouvernement est composé comme on le sait de ministres néo-nazis
membres du parti Svoboda. Je rappelle que c’est le même Parlement
qui, le 13 décembre 2012, appelait « les partis démocratiques
siégeant au Parlement ukrainien à ne pas s’associer avec le parti
Svoboda, ni à approuver ou former de coalition avec ce dernier » !
Pristajanje Françoisa Hollanda
na međunarodnu politiku Sjedinjenih Država Amerike dovelo je
Francusku u takav položaj, da se nju uopće ne može slušati u vezi
sa ukrajinskom krizom. Budući da je Francuska tradicionalno
prijatelj Rusije njen stav je mogao snažno djelovati na smirenje
situacije. Umjesto toga sa zapanjenošću smo doznali, da je više
francuskih brodova stiglo u Crno more u pratnji pomorskih snaga
Sjedinjenih Država. Ja sam bio prvi delegat u parlamentu, koji je
17. travnja ostalim članovima parlamenta izjavio svoju zgranutost
tim prisustvom naših brodova i zatražio sam javno objašnjenje od
vlade.
L’alignement
de François Hollande sur la politique internationale des Etats-Unis
a rendu la France largement inaudible dans la crise ukrainienne.
Alors que la France est une amie historique de la Russie, sa position
aurait pu peser fortement en faveur de l’apaisement. Au lieu de ça,
nous avons découvert avec stupeur que plusieurs navires de guerre
français sont arrivés il y a peu en mer Noire dans le sillage de la
flotte états-unienne. J’ai été, le 17 avril, le premier
parlementaire français à m’étonner de la présence de ces
navires français et à demander publiquement des explications au
gouvernement.
To objašnjenje još
uvijek čekam. I dok je naša vlada na taj način angažirala vojsku
u eskalaciji neprijateljstva s Rusijom, ni članovi parlamenta ni
građani o tome nisu imali pojma. Obavještajna služba armije
sigurno je dala obavijest agenciji AFP o prisustvu obavještajnog
broda Duploy de Lôme. Ovaj brod ušao je u Crno more u pratnji
sjevernoameričkog razarača Donald Cook. Tako smo otkrili putem
obavijesti, koje su došle s crnomorske obale i prisutnost fregate
Alizé, korištene za usloge akcija komandosa DGSZE. Da se upotpuni
poduhvat, u blizini se nalazi i fregata Duplex i snabdjevač naftom
Var. Sve su to manifestacije zabrinjavajućih operacija u odnosu na
Rusiju. Svi ti brodovi normalno ne plove do Crnog mora.
J’attends
toujours cette réponse. Alors que le gouvernement a ainsi engagé
notre armée dans une escalade absurde contre la Russie, ni les
parlementaires ni les citoyens n’en sont informés. Le service
d’information des armées a certes concédé à l’AFP la présence
du navire de renseignement Dupuy de Lôme. Celui-ci est entré en mer
Noire dans le sillage du destroyer états-unien USS Donald Cook. Nous
avons aussi découvert via les signalements qu’en effectuent les
Etats côtiers de la mer Noire, la présence de la frégate Alizé
utilisée par les commandos du service action de la DGSE. Pour
compléter ce dispositif, se trouvent dans les parages la frégate
Dupleix et le pétrolier ravitailleur Var. Tout cela manifeste des
intentions opérationnelles inquiétantes vis à vis de la Russie.
Ces navires n’évoluent pas, en effet, habituellement en mer Noire.
Jedini izgovor koji bi se mogao navesti da se opravda njihovo prisustvo jeste povezivanje sa operacijom NATO-a na Sredozemlju Endeavor. Ta operacija lansirana 2001. ima kao zadatak "neutralizaciju terorističkih grupa" i "destrukciju oružja za masovno uništenje". To nema nikakve veze ni s ukrajinskom krizom niti sa Rusijom.
Le
seul prétexte qui pourrait être invoqué pour justifier leur
présence est le
rattachement à l’opération méditerranéenne de l’OTAN Active
Endeavor. Lancée depuis 2001 cette opération a pour objectif la
“neutralisation des groupes terroristes” et la “recherche des
armes de destruction massive”. Aucun rapport avec la crise
ukrainienne et la Russie donc.
Takvo vojno nadmetanje Francuske kao sljedbenika Sjedinjenih Država je pogrešno. Ja to osuđujem. To je apsolutno suprotno interesima naše zemlje i prirodi naših odnosa sa Rusijom. Neprilika u kojoj se našao ministar, da mi da odgovor i dopuštenje dobivanja nepotpune informacije još s većom žestinom postavljaju taj problem. Ponovo se suočavamo s neugodnošću, što su naši mediji do te mjere servilni, kad se radi o vanjskoj politici koja dovodi u pitanje Sjedinjene Države Amerike. Umnažanje provokacija protiv Rusije neće nas nikamo dovesti. Zatražio sam dakle da se naši brodovi smjesta povuku iz Crnog mora. Naša flota ima dosta posla drugdje, a naročito da bdije nad našom ogromnom obalom, za što nedostaje najosnovnijih sredstava. Da li sam dovoljno jasan? Ja smatram da Francuska nije neprijatelj Rusije i da treba da se ponaša kao njezin partner.
Cette
surenchère militaire française dans le sillage des Etats-Unis est
une erreur politique. Je la condamne. Elle est absolument contraire
aux intérêts de notre pays et à la nature de nos relations avec la
Russie. La gêne du ministre à répondre et la concession faite
d’une information incomplète posent gravement problème. On mesure
de nouveau l’inconvénient d’avoir des médias si serviles dès
qu’il s’agit de politique étrangère mettant en cause les
Etats-Unis d’Amérique. La multiplication des provocations contre
la Russie ne peut que conduire au pire. J’ai donc demandé le
retrait immédiat des navires français présents en mer noire. Notre
flotte a beaucoup à faire ailleurs, en particulier pour surveiller
l’immensité du domaine maritime national, qui manque cruellement
de moyens. Suis-je assez clair ? Pour moi, la France n’est pas
l’ennemie de la Russie et doit se comporter avec elle en
partenaire.
Kako bih osvijetlio ono što se događa u Ukrajini, podsjetit ću na izvjesne demografske i ekonomske činjenice, koje su sasvim nevidljive iz tretiranja ukrajinske krize današnjih medija. Počelo je s napetošću na Krimu, a zatim su se još tri istočne oblasti pobunile protiv nove ukrajinske vlasti iz Kijeva zbog ukidanja ruskog jezika kao službenog jezika, uz ukrajinski jezik. Međutim ruskim jezikom govori 70% stanovništva Ukrajine i čak 85 % stanovništva istočnih oblasti. Pa i u terminima nacionalnosti sudbina Rusa i Ukrajinaca je nerazriješivo povezana: 17% stanovnika Ukrajina su Rusi, a ta se brojka penje na 40% kad se radi o istočnim krajevima, ako se uzmu u obzir oni koji su i dvonacionalni, a tih je jako mnogo.
Afin
d’éclairer ce qui se passe dans l’est de l’Ukraine,
je veux aussi rappeler quelques réalités démographiques et
économiques largement invisibles dans le traitement médiatique
actuel de la crise ukrainienne. Le déclencheur des tensions en
Crimée puis dans 3 provinces (oblasts) de l’est de l’Ukraine a
été l’annonce par le nouveau gouvernement de Kiev de la
suppression du russe comme langue officielle du pays aux côtés de
l’ukrainien. Or, le russe est parlé au quotidien par 70 % des
Ukrainiens et même 85 % d’entre eux dans les régions de l’est
du pays. Même en terme de nationalités, le destin des russes et des
ukrainiens est indéfectiblement lié : 17 % des habitants de
l’Ukraine sont russes et ce chiffre monterait même à 40 % selon
les estimations des bi-nationaux, très nombreux.
Namjera je vlade u Kijevu
da konstruira ukrajinsku naciju po etnolingvističkim kriterijima,
što je dakako opasna iluzija. Tu lingvističku napetost pothranjuje
još ekonomski zaplet, koji je još daleko dublji. Provizorna vlada u
Kijevu iz ideoloških razloga odlučila je prekinuti najveći dio
ekonomskih i trgovinskih ugovora, koji povezuju Ukrajinu s Rusijom. A
tri istočne regije, Donjeck, Lugansk i Dnjepropetrovsk čine
industrijska pluća Ukrajine. Najveći broj njihovih aktivnosti vezan
je za Rusiju, bilo da je riječ o izvozu ili da se radi o izvršenim
investicijama. Na primjer Donjecki bazen, u kojem su sad
koncentrirani nemiri, poslujući s Rusijom postiže, i to on sam, 27%
DBP. Ne radi se samo o ugljenu, nego o metalurškoj industriji i o
kemijskoj industriji. Nešto je manje nemirna pokrajina
Dnjepropetrovsk, koja je također jako vezana za Rusiju, jer je od
SSSR-a naslijedila najveći dio proizvodnje, koja se odnosi najviše
na naftovode, veliko je željezničko čvorište i naročito je važna
za svemirsku industriju. Tamo je, na primjer, proizveden svemirski
lanser Zenit, od poduzeća, koje je dio ruskog giganta na području
svemirske industrije RKK.
La
volonté des nationalistes actuellement au pouvoir à Kiev de
construire une identité nationale ukrainienne sur des critères
ethnolinguistiques est donc une illusion dangereuse. Au-delà de ce
déclencheur linguistique des tensions, celles-ci sont alimentées
par des enjeux économiques encore plus profonds. Le gouvernement
provisoire de Kiev a décidé, par idéologie, de rompre la plupart
des accords politiques, économiques et commerciaux qui liaient
l’Ukraine avec la Russie. Or, les trois régions de l’Est,
Donetsk, Louhansk et Dnepropetrovsk, constituent le poumon industriel
de l’Ukraine. Et l’essentiel de leur activité est tournée vers
la Russie, tant en raison des exportations qu’en raison des
investissements effectués. Par exemple, le bassin houiller du
Donbass, où se concentrent actuellement les troubles, est commun
avec la Russie et pèse 27 % du PIB de l’Ukraine à lui tout seul,
non seulement sous forme de mines mais aussi de métallurgie et
d’industrie chimique. Moins troublée, la région de Dnepropetrovsk
est également fortement liée à la Russie puisqu’elle concentre
l’essentiel de la production héritée de l’URSS en matière de
pipelines, de ferroviaire et surtout d’industrie spatiale. C’est
là, par exemple, qu’est fabriqué le lanceur spatial russe Zenith,
par une société détenue par le géant russe de l’espace RKK.
Za sve te oblasti kao i za njihove radnike prekid s Rusijom znači ekonomsku smrt. Njihova razmimoilaženja s Kijevom nisu dakle toliko uzrokovana proruskim nacionalizmom, koji je još uvijek u manjini u toj pokrajini, koliko se radi o prosvijetljenoj obrani vlastitih ekonomskih i socijalnih interesa. Jer naravno što se tiče ekonomije, vlada u Kijevu uopće nema ama baš nikakavu strategiju ekonomskog razvoja, osim što računa na posuđivanje novca od MMF i zahtijevanja pomoći od EU: U lingvističkom kao i u ekonomskom pogledu, politika Kijeva, koju podržava EU, našeg prekida s Rusijom, prava je besmislica.
Pour
toutes ces régions et leurs travailleurs, rompre avec la Russie
signifie mourir économiquement.
Leur défiance face au gouvernement de Kiev ne résulte donc pas tant
d’un nationalisme pro-russe, qui reste minoritaire dans ces
régions, que d’une défense éclairée de leurs intérêts
économiques et sociaux. Car, bien sûr, le gouvernement de Kiev n’a
pas la moindre stratégie de développement économique en dehors de
la mise sous perfusion des emprunts du FMI et des aides de l’UE. En
matière linguistique comme en matière économique, la politique
actuelle de Kiev, soutenue par l’UE, de rupture avec la Russie est
donc un non sens.
Ne postoji inteligentne
budućnosti za Ukrajinu bez konstruktivne suradnje s Rusijom. A za
nas Europljane uopće uzevši treba biti jasno, da mi ne možemo
ništa dobiti od tih razmirica, koje se odvijaju na terenu na kojem
se nalazi Černobil i još pet centrala, koje su također u krajnje
žalosnom stanju. Konfrontiranje s Rusijom je glupost, ono je
pogreška, koja se sad počinje pretvarati u zločin.
Il
n’y a pas d’avenir intelligent pour l’Ukraine sans coopération
constructive avec la Russie. Et pour nous, les Européens en général,
nous n’avons rien à gagner à voir ce genre de bagarres se
dérouler sur le terrain où se trouve la centrale de Tchernobyl et
sept autres centrales en aussi piteux état. La
confrontation avec les Russes est une bêtise, une faute, et,
maintenant, cela commence à être un crime.
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire