samedi 26 avril 2014





Iskaz Louise Michel sa suđenja iz 1883
Plaidoierie de Louise Michel (Troisième procès)





„Ono što nam se ovdje priređuje zove se politički proces. Na meti nismo mi, već anarhisti koje predstavljamo. Zato odbijam ponudu magistrata Balandroa da me brani, a takođe i ponudu našeg prijatelja Lagera, koji je ne tako davno rado preuzeo na sebe odbranu naših drugova u Lionu.

C’est un véritable procès politique qui nous est fait ; ce n’est pas nous qu’on poursuit, c’est le parti anarchiste que l’on poursuit en nous, et c’est pour cela que j’ai dû refuser les offres qui m’étaient faites par Mr Balendreau et par notre ami Laguerre qui, il n’y a pas longtemps, prenait ici chaleureusement la défense de nos amis de Lyon.


Mesje prvobranilac se poziva na Zakon iz 1871. Nemam namjeru da ispitujem nije li možda taj zakon djelo pobjednika, napisan protiv onih koje su mrvili kao što mlinski točak mrvi žito. Sedamdeset i prva je bilo doba kada su pripadnike Narodne garde lovili po ravnicama, kada nas je Galife ganjao po katakombama, kada su sa obe strane pariskih ulica ležale hrpe leševa.

M. l’avocat général a invoqué contre nous la loi de 1871 ; je ne m’occuperai pas de savoir si cette loi de 1871 n’a pas été faite par les vainqueurs contre les vaincus, contre ceux qu’ils écrasaient alors comme la meule écrase le grain ; c’était le moment où on chassait le fédéré dans les plaines, où Gallifet nous poursuivait dans les catacombes, où il y avait de chaque côté des rues de Paris des monceaux de cadavres.


Ono što vas čudi, što vas užasava, jeste to što se jedna žena usudila da se brani. Narod nije navikao da vidi ženu koja se  usuđuje da misli. Ljudi bi radije da, kako reče Prudon, ženu vide ili kao domaćicu ili kao kurtizanu.

Il y a une chose qui vous étonne, qui vous épouvante, c’est une femme qui ose se défendre. On n’est pas habitué à voir une femme qui ose penser ; on veut selon l’expression de Proudhon, voir dans la femme une ménagère ou une courtisane !


Nosili smo crnu zastavu zato što smo računali da demonstracije budu potpuno mirne, a crna zastava je zastava štrajka i zastava onih što gladuju. Da li smo mogli da nosimo neku drugu zastavu? Crvena zastava je prikucana za groblja, pa bi bio red da je uzimamo jedino onda kada možemo i da je odbranimo. Ali, to nije bilo moguće. Rekla sam već i ponoviću: bili su to u suštini mirni protesti.

Nous avons pris le drapeau noir parce que la manifestation devait être essentiellement pacifique, parce que c’est le drapeau noir des grèves, le drapeau de ceux qui ont faim. Pouvions-nous en prendre un autre ? Le drapeau rouge est cloué dans les cimetières et on ne doit le reprendre que quand on peut le défendre. Or, nous ne le pouvions pas ; je vous l’ai dit et je le répète, c’était une manifestation essentiellement pacifique.


Otišla sam na demonstracije. Morala sam. Zašto sam uhapšena?

Je suis allée à la manifestation, je devais y aller. Pourquoi m’a-t-on arrêtée ?


Prošpartala sam Evropom govoreći kako ne priznajem nikakve granice, govoreći da svi ljudi imaju pravo na naslijeđe čovječanstva. To naslijeđe neće pripasti nama, jer mi smo navikli da živimo u ropstvu; pripašće onim budućim generacijama koje će imati slobodu i koje će znati kako da u njoj uživaju.

J’ai parcouru l’Europe, disant que je ne reconnaissais pas de frontières, disant que l’humanité entière a droit à l’héritage de l’humanité. Et cet héritage, il n’appartiendra pas à nous, habitués à vivre dans l’esclavage, mais à ceux qui auront la liberté et qui sauront en jouir.


Kada nas optužuju da smo neprijatelji republike, imamo samo jedan odgovor: podigli smo je na trideset pet hiljada naših leševa. Tako smo mi branili republiku.

Voilà comment nous défendons la République et quand on nous dit que nous sommes ses ennemis, nous n’avons qu’une chose à répondre, c’est que noue l’avons fondée sur trente-cinq mille de nos cadavres.


Govorite o disciplini, o vojnicima koji su pucali na svoje oficire. Vjerujete li, mesje prvobranioče, da vojska kod Sedana, da je kojim slučajem pucala na svoje vođe, ne bi pravilno postupila? Da su to učinili, ne bismo danas imali sedansku štroku. 

Vous parlez de discipline, de soldats qui tirent sur leurs chefs. Croyez-vous, monsieur l’avocat général, que si, à Sedan, ils avaient tiré sur leurs chefs qui les trahissaient, ils n’auraient pas bien fait. Nous n’aurions pas eu les boues de Sedan.


Mesje prvobranilac je naširoko govorio o vojnicima. Na sva usta je pričao o onima što su nosili anarhističke manifeste svojim nadređenima. Koliko je oficira, koliko generala prijavilo mito iz Šantijia i Bonapartine proglase? Ne sudim (vojvodi) Orleanu i mesje Bonaparti; mi sudimo njihovim idejama. Mesje Bonaparta je oslobođen optužbi, a nas vucaraju po sudovima. Opraštam onima koji čine zločin, ali ne opraštam zločin. Nismo li jednostavno u vlasti zakona po kojem se samo sila računa? Mi želimo da ga zamijenimo idejom da se računa ono što je ispravno. U tome je naš zločin.

M. l’avocat général a beaucoup parlé des soldats ; il a vanté ceux qui rapportaient les manifestes anarchistes à leurs chefs. Y a t-il beaucoup d’officiers, y a-t-il beaucoup de généraux qui aient rapporté les largesses de Chantilly et les manifestes de M. Bonaparte ? Non pas que je fasse le procès aux d’Orléans ou à M. Bonaparte, nous ne faisons le procès qu’aux idées. On a acquitté M. Bonaparte et on nous poursuit ; je pardonne à ceux qui commettent le crime, je ne pardonne pas au crime. Est-ce que ce n’est pas la loi des forts qui nous domine ? Nous voulons le remplacer par le droit, et c’est là tout notre crime !


Nakon sudova, nakon dvadesetogodišnje robije na koju nas možete poslati – čak i nakon doživotne robije – vidim zoru slobode i jednakosti.

Au-dessus des tribunaux, au-delà des vingt ans de bagne que vous pouvez prononcer, au-delà même de l’éternité du bagne si vous voulez, je vois l’aurore de la liberté et de l’égalité qui se lève.


Svjesni onoga što se oko vas zbiva, i vama je sve više dojadilo i užasava vas. Kako možete da budete spokojni kada vidite da proletarijat stalno gladuje, dok se drugi prejedaju?

Et tenez, vous aussi, vous en êtes las, vous en êtes écœurés de ce qui se passe autour de vous !… Peut-on voir de sang-froid le prolétaire souffrir constamment de la faim pendant que d’autres se gorgent.


Znali smo da od demonstracija kod Palate invalida neće biti ništa, ali svejedno je bilo neophodno pojaviti se tamo. U aktuelnom istorijskom trenutku stojimo jako loše. Vladajući režim ne nazivamo republikom. Republika je oblik vladavine koji bilježi napredak, gdje postoji pravda, gdje za sve ima hljeba. Po čemu se vaša republika razlikuje od carstva? Čemu ovaj razgovor o slobodi pred sudovima kada nas na kraju čeka pet godina zatvora?

Nous savions que la manifestation des Invalides n’aboutirait pas et cependant il fallait y aller. Nous sommes aujourd’hui en pleine misère… Nous n’appelons pas ce régime-là une république. Nous appellerions république un régime où on irait de l’avant, où il y aurait une justice, où il y aurait du pain pour tous. Mais en quoi votre République diffère-t-elle de l’Empire ? Que parlez-vous de liberté de la tribune avec cinq ans de bagne au bout ?


Ne želim da se radnički vapaj zaboravi. Sa mnom ćete učiniti kako vam je volja, ali ne radi se ovde samo o meni. Radi se o nečemu što se tiče većine Francuske i svijeta, jer ljudi postaju sve veći anarhisti. Narodu je muka kada vidi da se vlast zloupotrebljava kao što je to bio slučaj pod mesje Bonapartom. Narod je već izveo puno revolucija. Sedan nas je ratosiljao Bonaparte, a narod se ponovo pobunio 18. marta.

Je n’ai pas voulu que le cri des travailleurs fût perdu, vous ferez de moi ce que vous voudrez ; il ne s’agit pas de moi, il s’agit d’une grande partie de la France, d’une grande partie du monde, car on devient de plus en plus anarchiste. On est écœuré de voir le pouvoir tel qu’il était sous M. Bonaparte. On a déjà fait bien des révolutions ! Sedan nous a débarrassé de M. Bonaparte, on en a fait une au 18 Mars.


Nema sumnje da ćete se tek nagledati revolucija, i zato mi čvrsto marširamo u budućnost. 

Vous en verrez sans doute encore, et c’est pour cela que nous marchons pleins de confiance vers l’avenir !


Kada nijedan čovjek više ne bude imao autoritet, nastupiće svijetlo, istina i pravda. Prenijeti autoritet na samo jednu osobu predstavlja zločin. Naša je želja da svi imaju autoritet. Mesje prvobranilac me je optužio da želim da postanem vođa; i suviše sam ponosna za tako nešto, jer biti vođa znači srozati se, a ja se jednostavno ne umijem tako srozati.

Sans l’autorité d’un seul, il y aurait la lumière, il y aurait la vérité, il y aurait la justice. L’autorité d’un seul, c’est un crime. Ce que nous voulons, c’est l’autorité de tous. M. l’avocat général m’accusait de vouloir être chef : j’ai trop d’orgueil pour cela, car je ne saurais m’abaisser et être chef c’est s’abaisser.


Ovdje smo jako daleko od pekare mesje Morisea, pa mi je teško da se vraćam na te pojedinosti. Moramo li da raspravljamo o mrvicama koje su dijeljene djeci? Nije nama bio potreban hljeb: mi smo tražili posao. Odakle vam samo ideja da se razumni ljudi bakću tričarijama kao što je par vekni hljeba? Jeste, neka dječurlija su skupljala mrvice, ali teško mi je da raspravljam o takvim banalnostima. Više bih voljela da se vratimo na ozbiljne ideje. Mladi bi trebalo da rade umjesto što drežde po kafeima, da nauče da se bore ne bi li ublažili nedaće nesrećnika i budućnost dočekali spremni.

Nous voilà bien loin de M. Moricet, et j’ai quelque peine à revenir à ces détails. Faut-il parler de ces miettes distribuées à des enfants ? Ce n’est pas ce pain-là qu’il nous fallait, c’était le pain du travail qu’on demandait. Comment voulez-vous que des hommes raisonnables s’amusent à prendre quelques pains ? Que des gamins aient été recueillir des miettes, je le veux bien, mais il m’est pénible de discuter des choses aussi peu sérieuses. J’aime mieux revenir à de grandes idées. Que la jeunesse travaille au lieu d’aller au café, et elle apprendra à lutter pour améliorer le sort des misérables, pour préparer l’avenir.


Ljudi priznaju domovinu samo da bi od nje načinili predvorje rata. Ljudi priznaju granice samo da bi od njih načinili predmet spletki. Mi domovine i granice shvatamo u mnogo širem smislu. U tome je naš zločin.

On ne connaît de patrie que pour en faire un foyer de guerre ; on ne connaît de frontières que pour en faire l’objet de tripotages. La patrie, la famille, nous les concevons plus larges, plus étendues. Voilà nos crimes.


Proživljavamo teške dane. Svako pokušava da pronađe svoj put,  no mi u svakom slučaju kažemo da ćemo, šta god da se desi, uz slobodu i pravdu biti srećni.“

Nous sommes à une époque d’anxiété, tout le monde cherche sa route, nous dirons quand même : Advienne que pourra ! Que la liberté se fasse ! Que l’égalité se fasse, et nous serons heureux !





Aucun commentaire:

Enregistrer un commentaire