Iskaz Louise Michel
sa suđenja iz 1883
Plaidoierie de Louise
Michel (Troisième procès)
„Ono što nam se ovdje
priređuje zove se politički proces. Na meti nismo mi, već
anarhisti koje predstavljamo. Zato odbijam ponudu magistrata
Balandroa da me brani, a takođe i ponudu našeg prijatelja Lagera,
koji je ne tako davno rado preuzeo na sebe odbranu naših drugova u
Lionu.
C’est un véritable procès politique qui nous est
fait ; ce n’est pas nous qu’on poursuit, c’est le parti
anarchiste que l’on poursuit en nous, et c’est pour cela que j’ai
dû refuser les offres qui m’étaient faites par Mr Balendreau et
par notre ami Laguerre qui, il n’y a pas longtemps, prenait ici
chaleureusement la
défense de nos amis de Lyon.
Mesje prvobranilac se poziva na Zakon
iz 1871. Nemam namjeru da ispitujem nije li možda taj zakon djelo
pobjednika, napisan protiv onih koje su mrvili kao što mlinski točak
mrvi žito. Sedamdeset i prva je bilo doba kada su pripadnike Narodne
garde lovili po ravnicama, kada nas je Galife ganjao po katakombama,
kada su sa obe strane pariskih ulica ležale hrpe leševa.
Ono što vas čudi, što vas užasava,
jeste to što se jedna žena usudila da se brani. Narod nije navikao
da vidi ženu koja se usuđuje da misli. Ljudi bi radije da,
kako reče Prudon, ženu vide ili kao domaćicu ili kao kurtizanu.
Nosili smo crnu zastavu zato što smo
računali da demonstracije budu potpuno mirne, a crna zastava je
zastava štrajka i zastava onih što gladuju. Da li smo mogli da
nosimo neku drugu zastavu? Crvena zastava je prikucana za groblja, pa
bi bio red da je uzimamo jedino onda kada možemo i da je odbranimo.
Ali, to nije bilo moguće. Rekla sam već i ponoviću: bili su to u
suštini mirni protesti.
Otišla sam na demonstracije. Morala
sam. Zašto sam uhapšena?
Prošpartala sam Evropom govoreći kako
ne priznajem nikakve granice, govoreći da svi ljudi imaju pravo na
naslijeđe čovječanstva. To naslijeđe neće pripasti nama, jer mi
smo navikli da živimo u ropstvu; pripašće onim budućim
generacijama koje će imati slobodu i koje će znati kako da u njoj
uživaju.
Kada nas optužuju da smo neprijatelji
republike, imamo samo jedan odgovor: podigli smo je na trideset pet
hiljada naših leševa. Tako smo mi branili republiku.
Govorite o disciplini, o vojnicima koji
su pucali na svoje oficire. Vjerujete li, mesje prvobranioče, da
vojska kod Sedana, da je kojim slučajem pucala na svoje vođe, ne bi
pravilno postupila? Da su to učinili, ne bismo danas imali sedansku
štroku.
Vous parlez de discipline, de soldats qui tirent sur leurs chefs.
Croyez-vous, monsieur l’avocat général, que si, à Sedan, ils
avaient tiré sur leurs chefs qui les trahissaient, ils n’auraient
pas bien
fait. Nous n’aurions pas eu les boues de Sedan.
Mesje prvobranilac je naširoko govorio
o vojnicima. Na sva usta je pričao o onima što su nosili
anarhističke manifeste svojim nadređenima. Koliko je oficira,
koliko generala prijavilo mito iz Šantijia i Bonapartine proglase?
Ne sudim (vojvodi) Orleanu i mesje Bonaparti; mi sudimo njihovim
idejama. Mesje Bonaparta je oslobođen optužbi, a nas vucaraju po
sudovima. Opraštam onima koji čine zločin, ali ne opraštam
zločin. Nismo li jednostavno u vlasti zakona po kojem se samo sila
računa? Mi želimo da ga zamijenimo idejom da se računa ono što je
ispravno. U tome je naš zločin.
Nakon sudova, nakon dvadesetogodišnje
robije na koju nas možete poslati – čak i nakon doživotne robije
– vidim zoru slobode i jednakosti.
Svjesni onoga što se oko vas zbiva, i
vama je sve više dojadilo i užasava vas. Kako možete da budete
spokojni kada vidite da proletarijat stalno gladuje, dok se drugi
prejedaju?
Znali smo da od demonstracija kod
Palate invalida neće biti ništa, ali svejedno je bilo neophodno
pojaviti se tamo. U aktuelnom istorijskom trenutku stojimo jako loše.
Vladajući režim ne nazivamo republikom. Republika je oblik
vladavine koji bilježi napredak, gdje postoji pravda, gdje za sve
ima hljeba. Po čemu se vaša republika razlikuje od carstva? Čemu
ovaj razgovor o slobodi pred sudovima kada nas na kraju čeka pet
godina zatvora?
Ne želim da se radnički vapaj
zaboravi. Sa mnom ćete učiniti kako vam je volja, ali ne radi se
ovde samo o meni. Radi se o nečemu što se tiče većine Francuske i
svijeta, jer ljudi postaju sve veći anarhisti. Narodu je muka kada
vidi da se vlast zloupotrebljava kao što je to bio slučaj pod mesje
Bonapartom. Narod je već izveo puno revolucija. Sedan nas je
ratosiljao Bonaparte, a narod se ponovo pobunio 18. marta.
Je n’ai pas voulu que le cri des travailleurs fût perdu, vous
ferez de moi ce que vous voudrez ; il ne s’agit pas de moi, il
s’agit d’une grande partie de la France, d’une grande partie du
monde, car on devient de plus en plus anarchiste.
On est écœuré de voir le pouvoir tel qu’il était sous M.
Bonaparte. On a déjà fait bien
des révolutions ! Sedan nous a débarrassé de M. Bonaparte, on
en a fait une au 18 Mars.
Nema sumnje da ćete se tek nagledati
revolucija, i zato mi čvrsto marširamo u budućnost.
Vous
en verrez sans doute encore, et c’est pour cela que nous marchons
pleins de confiance vers l’avenir !
Kada nijedan čovjek više ne bude imao
autoritet, nastupiće svijetlo, istina i pravda. Prenijeti autoritet
na samo jednu osobu predstavlja zločin. Naša je želja da svi imaju
autoritet. Mesje prvobranilac me je optužio da želim da postanem
vođa; i suviše sam ponosna za tako nešto, jer biti vođa znači
srozati se, a ja se jednostavno ne umijem tako srozati.
Sans
l’autorité d’un seul, il y aurait la lumière, il y aurait la
vérité, il y aurait la justice. L’autorité d’un seul, c’est
un crime. Ce que nous voulons, c’est l’autorité de tous. M.
l’avocat général m’accusait de vouloir être chef : j’ai
trop d’orgueil pour cela, car je ne saurais m’abaisser et être
chef c’est s’abaisser.
Ovdje smo jako daleko od pekare mesje
Morisea, pa mi je teško da se vraćam na te pojedinosti. Moramo li
da raspravljamo o mrvicama koje su dijeljene djeci? Nije nama bio
potreban hljeb: mi smo tražili posao. Odakle vam samo ideja da se
razumni ljudi bakću tričarijama kao što je par vekni hljeba?
Jeste, neka dječurlija su skupljala mrvice, ali teško mi je da
raspravljam o takvim banalnostima. Više bih voljela da se vratimo na
ozbiljne ideje. Mladi bi trebalo da rade umjesto što drežde po
kafeima, da nauče da se bore ne bi li ublažili nedaće nesrećnika
i budućnost dočekali spremni.
Nous voilà bien
loin de M. Moricet, et j’ai quelque peine à revenir à ces
détails. Faut-il parler de ces miettes distribuées à des enfants ?
Ce n’est pas ce pain-là qu’il nous fallait, c’était le pain
du travail qu’on demandait. Comment voulez-vous que des
hommes raisonnables s’amusent à prendre quelques pains ? Que
des gamins aient été recueillir des miettes, je le veux bien, mais
il m’est pénible de discuter des choses aussi peu sérieuses.
J’aime mieux revenir à de grandes idées. Que la jeunesse
travaille au lieu d’aller au café, et elle apprendra à lutter
pour améliorer le sort des misérables, pour préparer l’avenir.
Ljudi priznaju domovinu samo da bi od
nje načinili predvorje rata. Ljudi priznaju granice samo da bi od
njih načinili predmet spletki. Mi domovine i granice shvatamo u
mnogo širem smislu. U tome je naš zločin.
Proživljavamo teške dane. Svako
pokušava da pronađe svoj put, no mi u svakom slučaju kažemo
da ćemo, šta god da se desi, uz slobodu i pravdu biti srećni.“
Nous sommes à une époque d’anxiété, tout le monde cherche sa route, nous dirons quand même : Advienne que pourra ! Que la liberté se fasse ! Que l’égalité se fasse, et nous serons heureux !
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire